Da.Ljudi se mijenjaju.Zbog raznih razloga.
Nekad na bolje.Nekad na gore.
No nekad se neke osobe toliko promijene da ih vise
ni ne prepoznajes.Postanu hladne, bezobzirne, dvolicne.
A opet, neke osobe se isto tako promijene i na bolje.
Postanu tople, prijateljski nastrojene, obzirne.
Nekad se neki ljudi, za koje bi da ruku u vatru promijene tako iznenada i neocekivano da te povrijede.Zato bi neki rekli da nikome ne treba 100% vjerovati.Ali, ako nikome ne vjerujemo i ako uvijek i kraj svakoga pazimo sto radimo i govorimo, kakav je onda to Zivot?
Onda to nismo mi, to je samo jedan mali dio nas.
A nitko ne može zauvijek drzati u sebi i ostatak svoje osobnosti.
Kad tad moramo povjeriti nekome svoje snove, strahove, mastanja.
Ali opet trebamo paziti kome.
U mojoj glavi se svada gomila ljudi. Nadam se da se cuje dijete u meni .
Jos uvijek se cudmi kamo sve to putuje?
Stranice dnevnika, samo sjecanja!
Iz ogledala me gleda netko drugi! Ne, to nisam ja!
Mijenjam se, nije da me boli ali...
|